Bloger slučajni

BARIJERE

Život — Autor verica66 @ 15:54
Koliko ljudi ima svoje vlastite barijere? Smatram da ih većina nas posjeduje. Toliko radimo na sebi ali i dalje se te barijere nastavljaju pojavljivati. Shvatila sam da većina tih barijera spada u jednu od 4 kategorije: kriticizam, ogorčenost, strah ili krivica. To su one četiri na kojima najviše radimo, one koje nam najviše smetaju. Hajdemo udahnuti duboko… Ako ste sa sobom donijeli neka svoje opterećenja, za trenutak ih ostavite iza sebe… I moje misli idu na sve strane, sve stvari koje se događaju oko mene, ali ja sada sve to puštam… da bi mogla samo jednostavno biti ovdje i fokusirati se da budem s vama. Došli smo ovdje da bi otpustili svoje barijere. Želimo naučiti nešto što je možda drugačije, a za to nismo znali ranije.. Svako od nas je došao ovdje kako bi nešto pustio… Recimo sebi da smo spremi i voljni da otpustimo, to ne mora biti teško i ne moramo se boriti. Ne moramo slušati eho prošlosti, čak i ako ga čujemo, samo ćemo ga otpustiti… Ovdje smo da bismo naučili nešto novo i ako svatko od nas danas primi samo jednu jedinu rečenicu koja nam može pomoći da poboljšamo kvalitet našeg života onda je to fantastično! Zamislite kako bi bilo predivno da svaki dan dobijemo jednu rečenicu nečega što bi nam pomoglo da pustimo prošlost i unesemo nešto novo. Sve na čemu radimo jeste naše razumijevanje, svjesnost i znanje. I nema koristi od toga da se kažnjavamo zbog stvari koje ne znamo, ili gdje se trenutno nalazimo… bolje je da tu energiju uložimo da naučimo ono što možemo o sebi i shvatimo što je je ono što trebamo otpustiti. Smatram da je naš najveći problem taj što većina nas nema ni najmanju predstavu o tome što bi bilo dobro da otpustimo. Mi znamo što ne funkcionira i znamo što želimo u svom životu, ali ne znamo što je prepreka tome. Jedna od stvari koju želim postići je da nam pomognem da uvidimo što je ono što nam ne dopušta da napredujemo. Šta nas to vuče nazad? Uviđam da mnoge stvari koje nas drže u mjestu spadaju u oblasti kriticizma, ogorčenosti, straha ili krivice. I ako na momenat zastanete i osvrnete se na sopstvene načine razmišljanja i sopstvene probleme i stvari koje vas vuku na dole u koje kategorije spadaju, u vašem slučaju? Možda spadaju u dvije-tri. Je li to osjećanje straha ili krivice, koje se stalno izbija na površinu? Ogorčenost? Jeste li vrlo kritična osoba? Koja je vaša barijera? Zapamtite, naša iskustva uvijek reflektiraju naša unutrašnja vjerovanja. I ako hoćete saznati koja su vaša unutrašnja uvjerenja, dovoljno je da se samo osvrnete na svoja životna iskustva. Ako pogledate ljude u vašem životu ili druge stvari, možete shvatiti u što vjerujete u svom životu, jer su sva naša iskustva ogledalo naših unutrašnjih uvjerenja. I neka od njih su predivna! I to su stvari sa kojima radimo i koja nam pomažu da lako tečemo kroz život. Neka od njih su vrlo negativna i zastarjela, istrošena su i nemaju više smisla. Naučili smo ih kada smo imali 2-3 godine, i još uvijek ih koristimo.Ali najveće blokade od svih su ove četiri, i to ću vam stalno ponavljati. Kriticizam, ogorčenost, strah i krivica – to su najveće blokade na našem putu. Znam da ste me mnogo puta čuli da govorim kako je ljubav prema sebi najmoćnija stvar koju možemo učiniti. I tada sve teče. Sve predivno teče. Ne pričam o taštini ili aroganciji, jer to nije ljubav, to je uvek strah. Pričam o jednostavnom uvažavanju i poštovanju ovog predivnog bića koje jesmo. Male bebe znaju kako voljeti sebe. Vi ste svi rođeni u čistoj ljubavi. Ne postoji nijedna živa beba koja ikad kritizira svoje tijelo. Ili ikad kaže: Moji bokovi su preširoki! Jeste li ikad čuli bebu koja to kaže??? One su samo oduševljene i sretne što imaju tijelo! One uživaju u njemu, i vole sebe – svoje prste, sve u vezi sebe! One apsolultno obožavaju sebe, ispoljavaju svoja osećanja… Kada je beba sretna, vi to znate, kada je beba bijesna, cijelo susjedstvo to zna. Nikada se ne plaše pokazati ljudima kako se osjećaju i ispunjene su hrabrošću. I predivne su! I mi smo bili takvi. Morate se sjetiti da ste bili puni hrabrosti, ljubavi i da ste obožavali sebe kada ste bili vrlo mali… I onda se dogodi odrastanje, i počnemo slušati ljude koji su uplašeni ili kritični ili ogorčeni ili u osjećaju krivice. I mnogi od nas smo odrasli uz takve ljude. Ako ste odrasli u obitelji gdje je kriticizam bio standardna stvar onda ćete i vi odrasti u osobu koja na sve gleda kritično, bit ćete osoba koja kritizira. Vjerovatno ćete kritizirati i sebe, i druge ljude i nećete uživati u životu ni približno koliko biste mogli. Ako ste odrasli u obitelji gdje vam nije bilo dozvoljeno izraziti bijes onda ste ili osoba koja je prestravljena od bijesa ili ga konstantno gutate i dopuštate mu da boravi u vašem tijelu. Ako ste odrasli u obitelji gdje su svi bili manipulirani krivicom onda ćete vjerovatno i sami to raditi, i bit ćete osoba koja trči naokolo i ponavlja: Izvini, izvini.. I nikada ne tražite stvari direktno jer ćete uvijek željeti manipulirati nekom osobom. To su stari obrasci razmišljanja naših roditelja, i lako je kriviti njih ili našu okolinu u kojoj smo odrasli i djetinjstvo, ali problem u tome je što nas to drži zaglavljene u jednoj točki, u ulozi žrtve. A to nije korisno ni za koga, tako samo nastavljamo imati probleme. Zapamtite, sada ste vi roditelj. Nema veze što su vaši roditelji govorili, ili što je bilo tko drugi radio, nema veze što ste do sada naučili. Jedino je bitno što sada birate misliti i govoriti, jer ste vi jedina osoba u svom umu i vi birate svoje misli. Mogu vam pričati gomilu predivnih stvari, ali ako vi izaberete da ih ne poslušate, onda neće funkcionirati za vas. Vi ste uvijek glavni i vi stvarate svoj život i svoj svijet.Ja znam da je najmoćnija afirmacija, koju ikad možete upotrijebiti sljedeća: Ja volim i podržavam sebe. Ja volim i podržavam sebe… A kada prvi put to kažete zapanjujuće je što sve izađe na površinu. Mnogo puta kada to kažemo gomila negativnih poruka izađe na površinu. I to je zapanjujuće jer nam daje priliku da upoznamo koja nam to prepreka stoji na putu cijeli život. Ako ne čujete svoje negativne poruke vi ne znate što vam stoji na putu. Kada počnete govoriti afirmaciju Ja volim i podržavam sebe, bitno je da obratite pažnju na sve negativne poruke koje vam dolaze. Zato što su one vaša prepreka, i kada biste ih mogli zapisati to bi bilo predivno, jer je to vaše blago, “ovo je nešto što mi zaista smeta na mome putu i stvara probleme… “ Zapamtite, mi biramo kako mislimo i mi možemo izabrati da promenimo način na koji razmišljamo. To je uvek naš izbor.

KAKO U NOVU VEZU NAKON RASKIDA ?

Ljubav — Autor verica66 @ 17:56
Koliko vremena je potrebno da slomljeno srce "zaceli" i kada smo spremni za novu ljubav? - Pod pojmom “slomljenog srca” podrazumeva se patnja i tuga zbog gubitka ljubavi i emocionalne veze. Ostavljeni je tužan, povređen, razočaran, besan, depresivan, misli da se svet srušio i da nikada više neće biti srećan. Moguće su i različite kombinacije ovih osećanja, kao i njihovo dnevno variranje. U psihološkom smislu proces tugovanja je normalna ljudska reakcija na gubitak, u ovom slučaju emocionalne veze i partnerstva. Nešto što je postojalo i bilo nam jako važno, sada je nestalo, što neki ljudi ne mogu da prihvate i jako teško podnose. Kako se u emocionalnim odnosima i vezama “vezujemo”, posle raskida se “razvezujemo" od bliskosti koju smo stvorili. To je proces koji traje, za koji je potrebno vreme. Stvari se ne vraćaju na staro za par dana, čak ni onda kada mislimo da smo dobro, da nam raskid nije teško pao. Faza tugovanja je proces tokom kojeg preispitujemo uverenja i stavove, potrebno nam je vreme da shvatimo zašto nismo uspeli, zašto je sve propalo. Neki optimalan rok da se sredimo i nastavimo sa svojim životom je oko 6 meseci, ali to je zaista individualno i zavisi od mnogo faktora, naročito od uverenja o životu i ljubavi. Ljudi koji, na primer, smatraju da je ljubav sama po sebi svrha života, mnogo će se teže oporaviti od onih kojima je ljubav jedno od sredstava za postizanje onoga što podrazumevaju pod srećnim životom. Istraživanja pokazuju da se muškarci, po pravilu, posle raskida upuštaju u nove veze, dok žene češće samuju dok ne budu potpuno spremne da se ka nekom novom emotivno otvore. Koji recept je bolji, delotvorniji? - Ti različiti "pristupi" ne moraju da budu pravilo, ali se u praksi uglavnom događaju i to zbog toga što kod muškaraca postoji osećanje stida i sramote da pred drugima pokažu patnju. Misle da nije muški biti slab, pa veruju da se to što pate kosi sa snagom ličnosti i muškošću. Zbog toga ulaze u novu vezu kako bi što pre i sebi i drugima dokazali da su dobro, da su preboleli. To je potpuno pogrešno i netačno. Te nove veze obično ne uspevaju, što samo vodi u još veće razočaranje i patnju, konfuziju po pitanju emocija, nemogućnost da se realno sagleda ljubavi život, želje, očekivanja... Sa druge strane, tradicionalno vaspitanje mnogim ženama nametnulo je mišljenje da količina i dužina patnje dokazuje i pokazuje veličinu i snagu ljubavi koja je izgubljena. Međutim, takvim stavom i ponašanjem samo još više produbljuju i produžavaju patnju, nisu sposobne da se "saberu", emotivno srede i krenu dalje. Gledaju u stare zajedničke fotografije, prisećaju se lepih trenutaka, zamišljaju pomirenja.... i tako sebe samo podsećaju na gubitak, jačaju osećanja tuge i nezadovoljstva. Nisu sposobne da realno sagledaju vezu, da razmisle šta je do kraja dovelo, kao ni da shvate i svoje i partnerove greške. Najdelotvorniji "recept" za lečenje slomljenog srca je biti iskren prema sebi i naći sredinu - pustiti tugu da bude tu, odbolovati svoje, ali posle toga se okrenuti svom životu i drugim, novim emotivnim opcijama.

Powered by blog.rs